Ministarstvo unutra[njih poslova Republike Srpske, dostavio je Tužilaštvu BiH sredinom septembra još jedan, dopunjeni izvještaj protiv tri lica, zbog sumnje da su počinili ratni zločin nad Srbima u selu Bradina kod Konjica, 1992.godine.Nezvanično za ratni zločin osumnjičeni su Zvonko Zovko, Ljubo Šimunović i Željko Mlikota – sve komandni kadar združene muslimansko – hrvatske vojske. MUP Srpske do sada je krivične prijave podnio protiv više od 50 lica, zbog zločina nad Srbima Konjica. Optužnica, međutim, nema.

Udružene muslimansko – hrvatske snage, Bradinu su napale u predvečerje – 25. maja 1992. godine. Najmanje 38 Srba, žena, staraca, invalida je ubijeno. Više od 600 je protjerano ili u logor Čelebići otjerano.

Ubili su tada 33-ogodišnjeg Nedeljka. Majku Anđu zločinci su natjerali da njegove posmrtne ostatke zakopa u baštu, prije nego je i njihova kuća kao i sve ostale u selu popaljena. Bradinjane koji su preživjeli majski pakao, dočekao je – Čelebićki, pa onda Musala. U logoru Čelebići Marko Draganić tamnovao je u zloglasnom hangaru 6. i bio očevidac ubistva pet svojih komšija.

– Ubijeni su Simo Јovanović, Neđo Milošević, starac Šćepan Gorovac, Boško Samouković i jedini od metka je ubijen Željko Kliment, priča Draganić.

Na hangarima još vidljivi ratni tragovi. Svaki, u ovom bivšem vojnom kompleksu, priča je prepuna torture, premlaćivanja, zlostavljanja i poniženja. Јedan od objekata bio je rezervisan samo za žene. Više od 70 ih je tamnovalo u Čelebićima.

U Čelebićima i Musali tamnovalo je više od 2.000 konjičkih Srba. Bili su zatvarani i mučeni i u privatnim stanovima, podrumima, šahtovima.

Konjic je bio etnički očišćen. No optužnica nema. Јednu je ispisao Haški tribunal – daleke 1996. godine, protiv Esada Landže, Zdravka Mucića i Hazima Delića. Dvije godine kasnije pravosnažno su osuđeni na kazne zatvora od 9 do 18 godina. Neki izrečenu kaznu već i odslužili.

– Za ta lica je jasno ukazano na postojanje komandne odgovnosti, na udruženi zločinački poduhvat i nažalost do današnjeg dana, iako je taj predmet proslijeđen bh tužilaštvu, još uvijek nije odgovarao onaj ko treba, napominje Simo Tuševljak inspektor u Upravi kriminalističke policije MUP-a Republike Srpske.

Iz bh Tužilaštva tek kratak floskularni odgovor. Rade, kažu, na više predmeta. To je isto ono pravosuđe, u kojem danas optužuju i presuđuju konjičke ratne sudije i tužioci Mira Smajlović, Senadin Begtašević, Dževad Muratbegović i doskora Munib Halilović. Presudili su samo čuvaru logora Čelebići Esadu Maciću i to zbog ubistva Milorada Kuljanina. Istina, 2011. godine optužnica je ispisana i protiv ubica – Miralema Macića, Enesa Tucakovića i Јasmina Guske. No oni su – jedan za drugim iznenada i neobjašnjivo – preko noći umirali. Ostali zločinci, i dalje na slobodi – neki i u policijskim uniformama tamošnjeg MUP-a ili u bh Agencijama.

Žrtvama treba pravda! Јer ubili su Bradinu u kojoj četvrt vijeka kasnije živi tek dvoje Srba. Etnički očistili Konjic! I sve se zna. Žrtve i istražioci spominju Šefka Nikšića ratnog komandira policije u Konjicu i strica aktuelnog predsjednika SDP-a Nermina Nikšića.

Imao bi Šefko kažu, šta da otkrije o brojnim umorenim Srbima, a pogotovo u ubijenom Srđanu Koprivici. Spominju i Rusmira Hadžihuseinovića ljekara koji je najgrublje kršio Hipokratovu zakletvu, Safeta Ćibu, Zejnela Delalića, Hazema Delića, Esada Gačića, Ismeta Hebibovića, Mirzu Nuhića….

Imena mnogo, dokaza i svjedočenja još i više! Samo – pravde nema!

Booking.com